Sikirevci

Sikirevci su slavonsko naselje približno 40 kilometara istočno od Slavonskog Broda, nedaleko od Save i granice s Bosnom i Hercegovinom. Mjesto je prvi put zabilježeno 1540. kao riječni prijelaz sa skelom, a tijekom osmanske vlasti 1579. spominje se kao varoš s 31 kućom. Nakon osmanskog razdoblja Sikirevci su postali vojno-graničarsko selo i sjedište pete satnije Brodske pukovnije, što se i danas iščitava iz pravilnoga, ušorenog rasporeda kuća. U središtu stoji župna crkva svetog Nikole, čiji je temelj blagoslovljen 29. svibnja 1848., a crkva dovršena i blagoslovljena 1851. godine. Najprepoznatljiviji živi simbol mjesta ipak je sikirevački motiv, posebna inačica sunčane čipke koja se iglom izrađuje na drvenom okviru i tradicionalno umeće u rubine, pregače, stolnjake i druge tekstilne predmete. Umijeće ima status zaštićenoga nematerijalnog kulturnog dobra, a sačuvana ponjava France Rakitić iz 1928. svjedoči o ranoj lokalnoj izradi. Sikirevci zato nude rijetku kombinaciju posavske graničarske povijesti, sakralne baštine i još aktivne čipkarske tradicije, prikladnu za kraći kulturni posjet na putu između Slavonskog Broda, Županje i slavonske Posavine.

Sikirevci su oblikovani kao izduženo posavsko selo nedaleko od Save, na prostoru kojim su stoljećima prolazili ljudi prema riječnom prijelazu. Prvi zapis iz 1540. izravno ih povezuje sa skelom, dok ih popis iz 1579. bilježi kao varoš s 31 kućom. Nakon oslobođenja od osmanske vlasti mjesto je pripadalo Vojnoj krajini i bilo sjedište pete satnije Brodske pukovnije. Ušoravanje iz sredine 18. stoljeća ostavilo je prepoznatljiv niz kuća uz glavnu prometnicu. Današnji identitet Sikirevaca spaja crkvu svetog Nikole iz 19. stoljeća sa sunčanom čipkom – motivom, lokalnim rukotvorstvom koje se na drvenom okviru izrađuje iglom i ugrađuje u slavonsku narodnu nošnju.