Požega

Požega leži u Zlatnoj dolini, kotlini koju zatvaraju Papuk, Krndija, Psunj, Požeška gora i Dilj-gora, pa njezin slavonski identitet ima izrazito vinogradarski i brdovit okvir. Povijesna jezgra okupljena je oko nepravilnoga Trga Svetog Trojstva, prepoznatljivog po baroknim boltama i Kužnom pilu podignutom 1749. u spomen na 798 žrtava epidemije iz 1739. Na trgu su franjevačka crkva Duha Svetoga, Gradski muzej i Požeška kuća, dok kratka šetnja vodi do gotičke crkve sv. Lovre te barokne katedrale sv. Terezije Avilske. U katedrali se ističu osliki Mate Celestina Medovića i Otona Ivekovića, a riznica čuva kaleže iz 15. i 16. stoljeća te ruho biskupa Franje Thauszyja. Iznad središta nalazi se Stari grad, danas park-šetalište uređeno prema projektu Vilima Justa iz 1877. Požešku kuhinju najbolje predstavlja vinogradarski ćevap, povezan s običajima Grgureva, uz kulen, pastrvu i graševinu iz okolnih vinogorja. Požega je stoga grad za kružnu šetnju kroz barok, srednjovjekovne crkve i muzeje, a zatim za nastavak prema Kutjevu, Velikoj i Parku prirode Papuk.

Požegu od ravničarske predodžbe Slavonije odvaja položaj u kotlini između Papuka, Krndije, Psunja, Požeške gore i Dilj-gore. Grad se povijesno razvijao oko velikoga, nepravilnog Trga Svetog Trojstva, gdje niz baroknih bolti i Kužni pil određuju izgled jezgre. U nekoliko susjednih ulica susreću se romanički portal crkve Duha Svetoga, gotičke freske u crkvi sv. Lovre i kasnobarokna katedrala sv. Terezije Avilske. Vinogradi na obroncima objašnjavaju požeške običaje Grgureva i lokalni vinogradarski ćevap, dok blizina bistrih gorskih potoka donosi pastrvu na gradske jelovnike. Požega je zato istodobno barokni grad, središte Zlatne doline i polazište prema slavonskim gorama.