Podgorač

Podgorač je slavonsko naselje u zapadnom dijelu Osječko-baranjske županije, smješteno na cestovnom pravcu između Našica i Đakova. Pisani izvori prvi ga spominju 1299., a potkraj 14. stoljeća bio je trgovište i sjedište posjeda s tvrđavom poznatom kao Pogar ili Pogarach. Osmanska vojska osvojila je mjesto oko 1530., nakon čega je Podgorač postao sjedište nahije u Požeškom sandžaku. Poslije oslobođenja 1687. uključen je u našičko vlastelinstvo, kojim je od 1734. upravljala obitelj Pejačević. Najprepoznatljivija građevina današnjeg središta jest župna crkva sv. Nikole, podignuta 1806. godine s klasicističkim obilježjima. Podgoračko područje čuva i mnogo starije tragove: na nalazištu Ražište utvrđeni su slojevi linearnotrakaste, sopotske i vinčanske kulture, dok Breški svjedoči o ranobrončanodobnom naselju. Posjet Podgoraču zato povezuje prapovijesnu arheologiju, srednjovjekovni položaj trgovišta i sakralnu baštinu slavonskog sela, a državna cesta D515 omogućuje jednostavan nastavak prema Našicama ili Đakovu.

Identitet Podgorača oblikovali su položaj na rubu našičkog područja i nekoliko izrazito različitih povijesnih razdoblja. Srednjovjekovno trgovište Pogarach imalo je utvrdu i posjed kojim je u 15. stoljeću upravljala obitelj Gorjanski. Nakon osmanskog razdoblja mjesto je od početka 18. stoljeća pripadalo našičkom vlastelinstvu, a obitelj Pejačević preuzela ga je 1734. godine. Pavao Pejačević u 19. i početkom 20. stoljeća podupirao je podizanje škole, općinske zgrade, župnog dvora i Hrvatske čitaonice iz 1907. Današnje središte s crkvom sv. Nikole tako nastavlja ulogu lokalnog upravnog i društvenog središta koju Podgorač ima još od srednjeg vijeka.