Cernik

Cernik se naslanja na Novu Gradišku, ali povijesnim slojevima i obroncima Psunja ima posve zaseban identitet. Središtem dominira nekadašnja nizinska utvrda, poslije preoblikovana u barokni Kulmerov dvorac, dok se nekoliko minuta hoda dalje uzdiže franjevački samostan s crkvom sv. Petra. Samostanski sklop čuva sedam baroknih oltara, knjižnicu s približno 7000 knjiga te arheološko-paleontološku zbirku povezanu s biblijskom poviješću. Filozofsko učilište, otvoreno 1757., pripada važnim tragovima obrazovanja u slavonskom 18. stoljeću. Iz središta se može krenuti prema crkvi sv. Leonarda, udaljenoj oko dva kilometra, ili dalje prema jezeru Orašje, brani Bačica i šumovitim padinama Psunja. Cernička okolica čuva i ostatke srednjovjekovnih utvrda Šag, Gračanica i Podvrški, pa mjesto dobro povezuje kratko kulturno razgledavanje s hodanjem. Lokalnu gastronomsku posebnost predstavljaju ćupteti, zalogaji od tijesta i nadjeva za kobasice koji se tradicionalno peku u vrijeme svinjokolje.

Cernik se razvio uz potoke Šumetlicu i Bačicu, na prijelazu novogradiške ravnice prema Psunju. Frankopanska ulica povezuje ga s Novom Gradiškom, dok Požeška i Đurićeva ulica vode prema brdovitijoj unutrašnjosti općine. Nekadašnja utvrda branila je prilaz Požegi, a poslije osmanskog razdoblja preuređena je u barokni dvorac koji i danas određuje vizuru središta. Drugu prepoznatljivu cjelinu tvore franjevački samostan i crkva sv. Petra, građeni tijekom 18. stoljeća. Spoj dvorca, samostana, vinogradarskog zaleđa i psunjskih šuma razlikuje Cernik od obližnje gradske Nove Gradiške.