Nova Gradiška

Nova Gradiška planski je osnovana 1748. kao krajiško naselje, a njezin pravokutni trg i mreža ulica i danas otkrivaju vojno-upravnu logiku nastanka grada. Središnja šetnja povezuje crkvu sv. Terezije Avilske, započetu 1754., zgradu nekadašnje Glavne straže sa slikovitim arkadama, Gradski muzej i crkvu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. U potonjoj se nalaze zidni oslici Celestina Medovića, među kojima su prizori Kristova rođenja, Presvetoga Trojstva i likovi evanđelista. Ulica slavonskih graničara pretvorena je u gradsku šetnicu, a geometrijski oblikovan park unosi zelenilo u povijesnu jezgru. Položaj uz autocestu A3 i željeznički pravac Zagreb–Vinkovci daje Novoj Gradiški izrazit tranzitni karakter, ali izlet ne mora završiti u centru: Cernik i franjevački samostan nalaze se neposredno sjeverno, a izletište Strmac pod Psunjem udaljeno je desetak kilometara. Lokalna gastronomija oslanja se na čobanac, sarmu i druge recepte graničarskog Posavlja.

Nova Gradiška nastala je 1. svibnja 1748. kao buduće zapovjedno mjesto Gradiške graničarske pukovnije, nakon odluke Marije Terezije o učvršćivanju južne granice Carstva. Taj je datum smješta među mlađa hrvatska gradska središta, a graničarsko podrijetlo objašnjava njezin planski vojno-upravni karakter. U doba Vojne krajine od 1748. osnivani su vojni komuniteti, obrtnička i trgovačka središta s posebnim povlasticama, pa se Nova Gradiška razvijala u širem slavonskom krajiškom okviru. Današnji grad čuva taj sloj identiteta upravo u priči o Gradiškoj graničarskoj pukovniji, a ne u predaji o srednjovjekovnoj jezgri.