Lipik

Lipik je slavonski lječilišni grad čiji su izgled i identitet nastali oko termomineralne vode, povijesnog perivoja i uzgoja lipicanaca. Izvorišna voda doseže 62 °C, a pisani tragovi o njezinu korištenju sežu u 16. stoljeće. Krajem 19. stoljeća oko toplica su oblikovani Kursalon, Wandelbahn, vile, drvoredi i reprezentativni park, pa središte Lipika više nalikuje srednjoeuropskom kupalištu nego tipičnom malom slavonskom gradu. Lječilišni perivoj prostire se na približno 12 hektara i od 1965. ima status spomenika parkovne arhitekture. Drugu veliku lipičku priču čuva Državna ergela: grof Izidor Janković osnovao ju je 1843., državni status dobila je 1938., a preživjeli lipicanci otuđeni 1991. vratili su se 13. listopada 2007. Danas posjetitelji mogu upoznati konje, dogovoriti rekreativno jahanje ili vožnju fijakerom. Kratka šetnja od toplica vodi do Antunova vrela i Jelkinog brijega, dok jezero Raminac, Pjeskara i šumsko izletište Točak otvaraju mirniji, zeleni rub grada.

Lipik nije nastao oko jedne tvrđave ili trga, nego oko ljekovite vode i kupališnog perivoja. Obitelj Janković upravljala je lipičkim posjedom od 1760. do 1861. te potaknula uređivanje aleja, paviljona i prostora za društveni život gostiju. Krajem 19. stoljeća lječilišni kompleks dobio je prepoznatljivu srednjoeuropsku arhitekturu, a željeznička pruga olakšala je dolazak posjetitelja i izvoz flaširane mineralne vode. Perivoj je podijeljen na historicistički neobarokni sjeverni dio uz lječilište i kasnoromantičarski južni dio. Lipicanci, termalna voda i ratom oštećena pa obnavljana kupališna baština zajedno čine identitet suvremenog Lipika.