Karanac

Karanac leži pod jugozapadnim padinama Banskog brda i pripada općini Kneževi Vinogradi, ali je turistički identitet izgradio kao baranjsko etno-selo. Njegovih osam ulica još uvijek povezuje kuće, dvorišta i poljoprivredna gospodarstva s vinogradarskim krajolikom Baranje. Najprepoznatljivija adresa nalazi se u Kolodvorskoj 99, gdje Ulica zaboravljenog vremena okuplja sedam starih ambara s tkalačkom, stolarskom, lončarskom i bačvarskom radionicom, brijačnicom te gostionicom „Pod kruškom”. Zbirku dopunjuju uskotračni željeznički vagon, mlin, kovačnica i nekadašnja ledara, a njezinih 847 predmeta upisano je u Registar kulturnih dobara u rujnu 2023. Sakralni sloj sela čine katolička crkva sv. Donata, podignuta 1830., i zaštićena Reformirana kršćanska crkva u Kolodvorskoj 104, građena između 1808. i 1816. U crkvi sv. Donata nalaze se orgulje Josefa Angstera iz 1882., postavljene na kor 1917. godine. Karanac zato nije kulisa sastavljena samo za posjetitelje, nego selo u kojem se baranjski obrti, vjerska baština i suvremeni ruralni turizam mogu upoznati unutar nekoliko susjednih ulica.

Identitet Karanca ne proizlazi iz jedne monumentalne građevine, nego iz živog odnosa sela prema baranjskoj poljoprivredi i tradicijskom graditeljstvu. Naselje je drugo po veličini u Općini Kneževi Vinogradi, a pripadalo je nekadašnjem vlastelinstvu Darda, za razliku od ostalih mjesta današnje općine. Vinogradi su povijesno zauzimali važan dio karanačkog atara, uz livade pogodne za stočarstvo i rad obrtnika poput bačvara, postolara i tokara. Današnja turistička ponuda nastavlja upravo te lokalne niti: stari zanati predstavljeni su u etnografskoj zbirci, baranjska jela pripremaju se u seoskim restoranima, a vinarije nude kušanje grožđa uzgojenog na padinama Banskog brda.