Sunja

Sunja leži na desnoj obali istoimene rijeke, 28 kilometara jugoistočno od Siska, ondje gdje se posavska ravnica susreće s cestama prema Hrvatskoj Kostajnici i Hrvatskoj Dubici. Mjesto je 1881. dobilo željeznički promet, a kolodvor i danas određuje njegovu ulogu raskrižja između Siska, Novske i Volinje. U središtu se nalazi župna crkva sv. Marije Magdalene, posvećena 1825., nakon čega se Sunja razvijala kao lokalno trgovište. Identitet Sunjske Posavine čuvaju drvene kuće i čardaci građeni od hrastovih planjki, bijeli vez „belo po belom“, hrvatski posavac i posavski gonič. Okolica obuhvaća sela uz Savu, pašnjake i poplavne krajobraze povezane s tradicionalnim stočarstvom. U Velikoj Gradusi nalazi se špilja Gradusa, zahtjevan speleološki objekt dug 455 metara, s potopljenim kanalima, sigama i kolonijom šišmiša. Sunja je stoga prikladna za miran obilazak posavske baštine, dok špilju treba promatrati kao istraživački lokalitet, a ne kao uređenu turističku atrakciju.

Sunja je središte općine od 40 naselja, razmještenih između rijeke Save, Sunjskog polja i prometnih pravaca prema Sisku i Banovini. Drvene posavske kuće ovdje su slagane od vodoravnih hrastovih planjki, a pročelja su tradicionalno okrenuta prema ulici. U sunjskim čardacima prizemlje je služilo za spremanje, dok su se kuhinja i sobe zbog poplava nalazile na katu. Lokalnu prepoznatljivost dopunjuju bijeli vez sunjske Posavine, hrvatski posavac prilagođen močvarnim pašnjacima te posavski gonič, pasmina koja je sadašnje ime dobila 1959. godine.