Mursko Središće

Mursko Središće, najsjeverniji hrvatski grad, razvilo se na desnoj obali Mure, ondje gdje državna cesta D209 i most vode prema slovenskom Središču ob Dravi. Iako ga riječni položaj čini prirodnim polazištem za šetnju, njegov najosebujniji identitet dolazi iz ugljena: Cimper, nekadašnji separator, danas tumači život i rad međimurskih rudara. Šetnica svete Barbare, nazvana po zaštitnici rudara, prati Muru od ribnjaka Zalešće prema Žabniku i povezuje industrijsku memoriju s riječnim krajolikom. U obližnjoj Peklenici Spomen-park naftaštva podsjeća da je ondje organizirano vađenje nafte počelo 1856., uz lokalne nazive „pekel” i „kolomajz”. U samom gradu skulptura Rudar Ivek i osvijetljeni željeznički most nastavljaju rudarsku i prometnu priču na otvorenom. Mursko Središće zato se može upoznati u jednom danu: prvo Cimper, zatim gradska šetnica i Zalešće, a potom kratki odlazak do Peklenice ili nastavak uz Muru prema Svetom Martinu.

Mursko Središće nosi službeni opis najsjevernijega grada Hrvatske, ali lokalni nadimak „grad rudara” bolje objašnjava njegovu posebnost. Eksploatacija ugljena obilježila je sjeverno Međimurje, a industrijski objekt Cimper sačuvan je kao Spomen-dom rudarstva umjesto da nestane nakon zatvaranja jama. Rijeka Mura istodobno određuje sjeverni rub grada, granicu prema Sloveniji i trasu šetnice posvećene svetoj Barbari. Na toj se kratkoj gradskoj osi susreću Rudar Ivek, rudarska zbirka, riječna obala i željeznički most, pa se identitet Murskog Središća čita kroz radničku povijest i pogranični promet, a ne kroz klasičnu starogradsku jezgru.