Donji Vidovec

Donji Vidovec nalazi se u istočnom Međimurju, pet kilometara jugozapadno od Kotoribe i nedaleko od sutoka Mure i Drave. Njegov najsnažniji simbol nije građevina nego zanat: stanovnici su do polovice 20. stoljeća ispirali zlato na Dravi, Muri i Savi, a tradiciju danas čuvaju Vidovski zlatari. Prema mjesnoj predaji i dokumentaciji općine, Marija Terezija zaštitila je donjovidovske ispirače poveljom koja im je omogućivala rad uz obale tih rijeka. Uz zlatarsku priču stoji kasnobarokna župna crkva sv. Vida iz 18. stoljeća sa župnim dvorom iz 1765., dok središte nadopunjuju klasicistički kipovi Presvetog Trojstva iz 1792. i sv. Florijana iz 1794. Mjesto je 2026. obilježilo 800 godina prvoga pisanog spomena, datiranog u 1226. godinu. Drava je pritom ostala više od povijesne kulise: kanali, sprudovi i blizina ušća Mure određuju donjovidovsku priču o vodi, riječnom zlatu i starim zanatima. Posjet ima najviše smisla kao spoj šetnje povijesnom jezgrom i unaprijed dogovorenog upoznavanja zlatarskog nasljeđa.

Donji Vidovec je općinsko središte istočnog Međimurja, položeno blizu ušća Mure u Dravu i pet kilometara jugozapadno od Kotoribe. Naselje se ranije nazivalo Bistrica i Sveti Vid, a 2026. obilježilo je 800. obljetnicu prvoga pisanog spomena iz 1226. godine. Rijeke su oblikovale njegov najprepoznatljiviji zanat: donjovidovčani su do polovice 20. stoljeća ispirali zlato na Dravi, Muri i Savi. Udruga Vidovski zlatari danas čuva alat, postupke i sjećanje na taj posao. Povijesno središte obilježavaju crkva sv. Vida iz 18. stoljeća, župni dvor iz 1765. te kipovi Presvetog Trojstva iz 1792. i sv. Florijana iz 1794., pa se riječno i sakralno nasljeđe u Donjem Vidovcu čitaju zajedno.