Aljmaš

Aljmaš leži na desnoj obali Dunava, 2,5 kilometra nizvodno od ušća Drave, pod vinogradima obraslim Erdutskim brijegom. Položaj između velike rijeke, lesne zaravni i Aljmaškoga rita odredio je i izgled sela i njegovu tradiciju ribolova. Najprepoznatljiviji je po Svetištu Gospe od Utočišta, čiji početci sežu u 1704. godinu. Današnja crkva nastala je nakon razaranja prethodne građevine u Domovinskom ratu; zavjetni kip pronađen je oštećen u ruševinama, vraćen u Aljmaš 1998., a novu crkvu posvetio je biskup Marin Srakić 1. kolovoza 2004. U njezinoj unutrašnjosti nalaze se Marijanski triptih i tri mozaika Vladimira Meglića. Podno Kalvarije od 2023. djeluje Memorijalni centar s prikazom staroga Aljmaša, ratnoga stradanja i izgradnje novoga svetišta. Iz sela se može krenuti prema izletištu Gospe pod lipom kroz hrastovu šumu ili prema riječnom krajoliku Aljmaškoga rita, koji prati posljednjih 12 kilometara Drave prije ušća. Lokalna turistička zajednica izdvaja i lipanjske Ribarske večeri, povezane s aljmaškim alasima i podunavskom kuhinjom. Aljmaš tako spaja hodočašće, memorijalnu baštinu i promatranje dviju rijeka na jednom izletu.

Aljmaš je podunavsko selo i pristanište smješteno 2,5 kilometra nizvodno od mjesta gdje se Drava ulijeva u Dunav. Iza kuća uzdiže se Erdutski brijeg, odnosno Čvorkovo brdo visoko 192 metra, čije su padine obrasle vinogradima. Selo je u srednjem vijeku bilo trgovačko-obrtničko središte, dok današnji identitet ponajviše određuju marijansko svetište, hodočasnici i ribarska baština aljmaških alasa. Svetište Gospe od Utočišta razvija se od 1704., a suvremena crkva podsjeća i na ratno razaranje sela početkom 1990-ih. Aljmaški rit između Nemetina i Aljmaša dodaje mjestu poplavni krajolik posljednjih 12 kilometara Drave prije njezina ušća.