Zlarin

Zlarin je jedino naselje istoimenog otoka, smješteno uz duboko uvučenu uvalu na njegovu sjeverozapadu. Ime se prvi put pojavljuje 1245. godine u ispravi kralja Bele IV. kao dio Šibenika. Razdoblja rasta u 17. i 18. stoljeću ostavila su trag u vinogradarstvu, maslinarstvu, ribarstvu, jedrenjačkom prijevozu i lovu koralja. Zlarinski su koraljari već u 15. stoljeću bili poznati lovci na Jadranu, a 1808. dobili su isključivo pravo izlova od Kvarnera do Boke kotorske. Koraljarsko-spužvarska zadruga osnovana je 1931. radi organiziranja izlova i obrade. Hrvatski centar koralja Zlarin otvoren je 2. lipnja 2023. u Kažermi i Kući Šare. Njegov postav povezuje koraljarski zanat s morskom bioraznolikošću i suvremenim interpretacijskim sadržajima. Nad naseljem se ističe barokna župna crkva Uznesenja Marijina iz 1740., obnovljena 1882. godine. Izvan jezgre nalazi se crkva Gospe od Rašelja iz 15. stoljeća, barokizirana 1714., uz koju se čuva čakavska matrikula bratovštine iz 1456. godine.

Zlarinov identitet posebno određuje koraljarstvo, zanat koji je na otoku dokumentiran najmanje od 15. stoljeća. Godine 1808. zlarinski su lovci dobili ekskluzivno pravo vađenja koralja na području od Kvarnera do Boke kotorske. Nakon pada vrijednosti koralja krajem 19. stoljeća, Koraljarsko-spužvarska zadruga iz 1931. pokušala je održati organizirani izlov i obradu. Danas tu baštinu tumači Hrvatski centar koralja, otvoren 2023. u Kažermi i Kući Šare. Naselje je uz sjeverozapadnu uvalu otoka, a njegov se naziv u pisanim izvorima pojavljuje već 1245. godine.