Martinšćica

Martinšćica je obalno naselje na zapadnoj strani Cresa i, prema lokalnoj turističkoj zajednici, drugo najveće mjesto na otoku. Ime je dobila po crkvi sv. Martina iznad žala, a razvila se kada su se stanovnici s okolnih brežuljaka počeli spuštati prema moru. Stariji sloj naseljenosti vidi se na brdu sv. Kristofor, gdje su sačuvani suhozidni bedemi brončanodobne gradine. Uz samu obalu stoje crkva i samostan sv. Jeronima: gradnja crkve počela je 1479., fratri su u samostan uselili 1482., a kompleks je dovršen oko 1520. i posvećen 1525. godine. Danas je upisan kao zaštićeno kulturno dobro. Uvala je zaklonjena, s malom lukom i kupalištima oko mjesta, dok se veća plaža Slatina nalazi približno kilometar dalje. Martinšćica je autobusnom linijom povezana s Cresom i Malim Lošinjem, a pomorska linija 9308 pristaje u mjestu na putu između Rijeke, Cresa i južnijih kvarnerskih otoka. Takav položaj čini je mirnom bazom između sjevernog Cresa i Lošinja.

Martinšćica se razvila u zaštićenoj uvali zapadnog Cresa, na mjestu kamo su se stanovnici postupno spuštali iz starijih naselja na okolnim uzvisinama. Naziv duguje crkvi sv. Martina iznad morskoga žala, a njezin povijesni profil dodatno određuje franjevački samostan sv. Jeronima uz obalu. Turistička zajednica Cresa navodi je kao drugo najveće mjesto na otoku, no zadržala je razmjere ribarskog naselja s malom lukom, kućama uz more i kratkim pješačkim vezama prema kupalištima. Iznad zaljeva brdo sv. Kristofor čuva suhozidne ostatke brončanodobne gradine, podsjećajući da je područje bilo naseljeno mnogo prije oblikovanja današnjega obalnog mjesta.