Božava

Božava leži u borovima obrubljenoj uvali na sjeverozapadu Dugog otoka, ali je okrenuta prema zaklonjenijoj istočnoj obali. U pisanim se izvorima prvi put pojavljuje 1327. kao Bosane, dok antički nalazi i obližnji ostaci utvrđenih naselja upućuju na mnogo stariju naseljenost. Današnje mjesto spaja ribarsku prošlost, malo pristanište i hotelsko naselje, pa je praktična baza za istraživanje sjevernog dijela otoka. U luci postoje vezovi s vodom i električnom energijom, a putnički brodovi pristaju gotovo u središtu naselja. Iza rive vrijedi potražiti kamenom ograđena dvorišta s puškarnicama, podignuta radi obrane od gusara u 18. stoljeću. Sakralni sloj Božave obuhvaća župnu crkvu sv. Nikole iz 1882. i stariju crkvicu na groblju, povezanu s ranosrednjovjekovnim razdobljem. Ljeti iz Božave vozi turistički vlakić prema Sakarunu, pa se bijelo dno i plitko more te poznate uvale mogu dosegnuti bez automobila. Božava je ujedno neposredno povezana sa Zadrom Jadrolinijinom brzobrodskom linijom 9404, dok se automobilom na otok dolazi trajektom preko Brbinja.

Identitet Božave oblikuju zaklonjena luka, borova šuma i položaj između sjevernih dugootočkih uvala i glavne otočne ceste. Naziv Bosane zabilježen je 1327., a tradiciju uzgoja maslina, vinove loze i smokava postupno su nadopunili hotelijerstvo i nautički turizam. Mjesna lučica nije samo slikovita kulisa: vezovi nude vodu i struju, a brzobrod pristaje unutar pješačkog dosega kuća i hotela. Iza obale nalaze se dvorišta opasana kamenim zidovima s puškarnicama, osobit trag obrane Božave od gusarskih napada u 18. stoljeću. Takav spoj pomorske funkcije, poljoprivredne prošlosti i sačuvanih obrambenih detalja razlikuje Božavu od izrazito turističkih naselja bez starije otočne jezgre.