Kaštel Sućurac

Kaštel Sućurac najistočnije je od sedam povijesnih naselja Grada Kaštela, smješteno uz Kaštelanski zaljev između Splita i ostalih kaštelanskih jezgri. Njegov se identitet veže uz splitske nadbiskupe: Andrija Gualdo podigao je 1392. utvrđenje na položaju Lučac, dok je krajem 15. stoljeća uz obalu nastala Nadbiskupska palača oko koje se razvila današnja povijesna jezgra. U palači se čuvaju muzejske kulturno-povijesne i arheološke zbirke, a šetnja starim središtem otkriva tragove obrambenog sklopa na vrlo malom prostoru. Iznad naselja, na Putalju, crkva sv. Jurja podsjeća na kneza Mislava i 9. stoljeće, pa se Sućurac razlikuje od tipičnog kupališnog predgrađa bogatom ranosrednjovjekovnom pričom. Uz obalu su gradska kupališta Gojača i Sokolana, dok cestovna i autobusna povezanost omogućuje jednostavan dolazak iz Splita. Posjet najbolje funkcionira kao spoj kratkog obilaska Nadbiskupskog kaštela, šetnje rivom i uspona prema Putalju, odakle se odnos naselja, zaljeva i splitskog prostora vidi mnogo jasnije.

Sućurac je nastao oko nadbiskupskih posjeda na istočnom rubu Kaštelanskog polja, a ne oko plemićkog kaštela kakvi obilježavaju nekoliko zapadnijih kaštelanskih naselja. Kula podignuta 1392. na Lučcu smatra se prvim kaštelom uz more na području Kaštela, dok su palača i kasnije kuće oblikovale zbijenu jezgru uz obalu. Ime mjesta i crkva sv. Jurja na Putalju povezuju suvremeno naselje s ranosrednjovjekovnim razdobljem kneza Mislava. Takav spoj nadbiskupske utvrde, kaštelanske rive i padina Kozjaka daje Sućurcu identitet drukčiji od susjednih splitskih četvrti.