Kaštel Lukšić

Kaštel Lukšić jedno je od sedam povijesnih naselja grada Kaštela, smještenih na obali Kaštelanskog zaljeva između Splita i Trogira. Njegovo središte oblikuje Kaštel Vitturi, utvrđena palača uz more koju su trogirski plemići Nikola i Jerolim Vitturi podigli radi zaštite obitelji i težaka iz Ostroga. Mletačku dozvolu za gradnju dobili su 1487., a kaštel je dovršen 1564. godine. Južno pročelje palače ima stambeni dio s balkonom i izlazom prema moru, dok sjevernu stranu obilježavaju dvije obrambene kule, mašikul i nekadašnji pokretni most; most je u 18. stoljeću zamijenjen kamenim mostom s jednim lukom. U dvorištu su arkade, a na katovima galerije. U obnovljenom kaštelu danas djeluju Muzej Grada Kaštela i Turistička zajednica, pa se šetnja rivom prirodno nastavlja u muzejski prostor. Uz kaštel se nalazi perivoj Vitturi, klasicistički park iz druge polovice 18. stoljeća, proglašen spomenikom parkovne arhitekture 1968. godine. Lukšić je također trajno vezan uz legendu o Miljenku i Dobrili, čiji je tragični ljubavni završetak postao najpoznatija lokalna priča.

Kaštel Lukšić izrastao je oko obalne utvrde Vitturijevih i zadržao jezgru u kojoj su renesansni kaštel, crkve, Brce i more udaljeni tek nekoliko minuta hoda. Dovršeni kaštel iz 1564. spaja rezidencijalno južno krilo, sjeverne obrambene kule, dvorište s arkadama i kameni most koji je u 18. stoljeću zamijenio pokretnu konstrukciju. Naselje nosi i romantični identitet legende o Miljenku i Dobrili, čije se obiteljske kuće i grobovi povezuju s lukšićkim prostorom. Park Vitturi, Šoulavyjev turistički pothvat iz 1909. i obalna kupališta pokazuju kako se nekadašnja obrambena crta postupno pretvorila u kulturnu i rekreacijsku rivu.