Radoboj

Radoboj leži na južnim padinama Strahinščice, na približno 257 metara nadmorske visine i desetak cestovnih kilometara od Krapine. Naselje se prvi put spominje 1334. pod imenom Radoboa, no njegovu je kasniju prepoznatljivost presudno oblikovalo otkriće sumpora 1811. godine i potom eksploatacija ugljena. Rudarski radovi otvorili su i iznimno bogate fosilne slojeve: pronađeni su ostatci biljaka, kukaca i drugih organizama, a paleobotaničar Franz Unger desetljećima je proučavao radobojske nalaze. Tu povezanost rudarstva, geologije i fosila danas tumači Muzej Radboa u središtu mjesta. Od muzeja i Centra za prirodu „Zagorje“ polazi planinarsko-poučna ruta prema Strahinščici, s glavnom dionicom dugom deset kilometara i odvojkom Dedek i Babica od 2,4 kilometra. Staza se penje od 266 do 846 metara te kombinira asfalt, makadam, šumske putove i pravi planinarski teren. Radoboj je poznat i po orhidejama Strahinščice, gdje su evidentirane 32 vrste i podvrste. Iz Krapine do Radoboja vozi županijska autobusna linija 561 preko Trškog Vrha, a službena trasa između krajnjih stajališta iznosi šest kilometara.

Radoboj je općinsko središte na južnoj strani Strahinščice, gdje su prirodna i industrijska baština neobično čvrsto povezane. Sumpor je pronađen 1811., a kasniji rudnici sumpora i ugljena presudno su utjecali na razvoj naselja. Iskopavanje rude istodobno je otkrilo fosile miocenskih biljaka i kukaca zbog kojih je Radoboj postao poznat u europskim znanstvenim krugovima. Stariji sloj mjesta predstavljaju gotičke crkve Presvetoga Trojstva i sv. Jakova, dok naziv Radoboa potvrđuje da je naselje zabilježeno još 1334. godine.