Klenovnik

Klenovnik leži na južnim obroncima Ravne gore, devet kilometara sjeverozapadno od Ivanca, u dijelu Hrvatskog zagorja snažno obilježenom obitelji Drašković. Najprepoznatljivija građevina je četverokrilni, dvokatni renesansni dvorac podignut 1616. godine, koji je Draškovićima služio kao stalna rezidencija, a od 1927. ima zdravstvenu namjenu. Zbog bolničke funkcije dvorac nije klasična turistička palača za slobodno razgledavanje, ali njegova monumentalna vanjština i povijesni perivoj određuju vizuru naselja. Iznad Klenovnika, na Vukovoju, stoji kasnogotička kapela svetog Wolfganga iz 1508., okružena kamenim cinktorom sa strijelnicama. Kapela čuva barokni glavni oltar iz 1650. i propovjedaonicu nastalu oko 1745., a njezin položaj na visokom zaravanku otvara pogled prema zagorskim brežuljcima. U središtu mjesta nalazi se i župna crkva Presvetog Trojstva, sagrađena 1738. i posvećena 1821. Klenovnik je zato odredište za usredotočen poludnevni izlet kroz tri sloja baštine: renesansni dvorac, baroknu župnu crkvu i usamljenu gotičku kapelu na obronku Ravne gore.

Klenovnik se u pisanim izvorima prvi put pojavljuje 1244., kada ga je kralj Bela IV. darovao varaždinskom županu Mihajlu. Od sredine 16. do sredine 19. stoljeća posjed je pripadao Draškovićima, a ban Ivan II. Drašković dao je 1616. podići golemi četverokrilni dvorac s unutarnjim dvorištem. Naselje se razvilo između dvorca i južnih padina Ravne gore, na prostoru gdje karbonatne stijene stvaraju špilje i jame. Klenovnički kraj čuva i nematerijalnu tradiciju: priprema blagdanske pogače lucišćak i božićnog kruha koledo zaštićena je kao kulturno dobro.