Hrašćina

Hrašćina je malo zagorsko naselje uz cestu Budinščina–Breznički Hum, smješteno na 235 metara nadmorske visine nedaleko od rijeke Krapine. Ime mjesta daleko je nadmašilo njegovu veličinu zahvaljujući željeznom meteoritu koji je 26. svibnja 1751. uz snažan prasak pao u obližnjem Domovcu. Veći pronađeni ulomak težio je približno 39 kilograma, a danas se čuva u bečkom Prirodoslovnom muzeju, dok zagrebački Prirodoslovni muzej posjeduje malen izrezani komad i odljev. Na mjestu pada u zaseoku Kiternaši uređeno je spomen-obilježje s obeliskom, replikom meteorita u prirodnoj veličini te pločom na hrvatskom, engleskom i esperantu. Drugi prepoznatljiv sloj Hrašćine čini župna crkva sv. Nikole, čije gotičko svetište prati barokizirana lađa s iluzionističkim slikama iz 18. stoljeća. Željeznička postaja Hrašćina-Trgovišće omogućuje dolazak prugom Zagreb–Varaždin i praktična je početna točka za obilazak meteoritskog lokaliteta. Hrašćina zato najbolje odgovara jednodnevnom posjetu koji povezuje astronomsku priču, zagorsku sakralnu baštinu i kratku šetnju brežuljkastim krajolikom.

Identitet Hrašćine počiva na rijetkoj vezi zagorskoga sela i povijesti meteoritike. Pad iz 1751. dokumentiran je iskazima svjedoka u Kukuljevićevoj ispravi, pa je nebesko tijelo postalo važan rani dokaz da željezne mase doista mogu stići iz svemira. Na njegovoj su uglačanoj površini poslije proučavane karakteristične Widmanstättenove strukture, zbog kojih se primjerak pojavljuje i pod imenom „zagrebačko željezo“. Zemaljski kontrapunkt toj priči daje crkva sv. Nikole, barokizirana 1675. i 1761., s kasnobaroknim oltarima i propovjedaonicom. Hrašćina tako nije klasično muzejsko odredište: njezina se najvažnija priča čita između crkve, mjesta pada u Domovcu i izvornog meteorita koji se čuva u Beču.