Šarengrad

Šarengrad se proteže između dunavske obale i obronaka Fruške gore, na potezu koji cestom D2 povezuje Vukovar s Ilokom. Iznad zapadnog dijela naselja stoje ruševine Šarengradske utvrde, rijetko sačuvanoga srednjovjekovnog fortifikacijskog sklopa uz Dunav. Gradnja utvrde odvijala se u više faza od početka 15. stoljeća do osmanskog osvajanja 1526., a danas se raspoznaju četvrtasta branič-kula i dijelovi istočnih i zapadnih zidova. Pogled na opečnu ruinu, riječni odsjek i suprotnu obalu daje Šarengradu identitet posve drukčiji od obližnjih srijemskih vinogradarskih mjesta. U naselju se nalazi i gotička crkva sa samostanom, koju lokalna turistička zajednica povezuje s graditeljskom djelatnošću srednjovjekovnih gospodara Morovića. Za obilazak je najpraktičnije spojiti kratku šetnju do utvrde s prolaskom kroz selo i zaustavljanjem uz Dunav. Šarengrad nije destinacija s velikim brojem uređenih atrakcija, nego mjesto za miran susret s opečnom gotikom, dunavskim krajolikom i poviješću hrvatskog Srijema.

Povijesna jezgra Šarengrada ne završava na utvrdi: u Ulici oca Bernardina Leakovića nalazi se zaštićeni kompleks crkve sv. Petra i Pavla s franjevačkim samostanom. Jednobrodna kasnogotička crkva, barokizirana 1683., prepoznaje se po višekutnom svetištu s potpornjima i gotičkom zvoniku od opeke, dok inventar obuhvaća oltare, propovjedaonicu, orgulje te liturgijske predmete iz 17. i 18. stoljeća. Samostan čuva kulturnopovijesnu, etnografsku i arheološku građu, a gradski dokumenti kompleks opisuju kao slojevitu cjelinu oblikovanu od zrele gotike preko baroka do historicizma. Drugu sakralnu vertikalu sela čini zaštićena pravoslavna crkva sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila, podignuta 1805. godine.