Draganić

Draganić je naselje između Jastrebarskog i Karlovca čiji identitet proizlazi iz neobične povijesti nekadašnje plemićke općine i krajolika hrastovih nizinskih šuma. Draganićko plemićko bratstvo potječe od srednjovjekovnih gradokmeta Podgorja, a njegove se zemlje spominju u ispravi kralja Bele IV. iz 1257. godine. Plemićka općina opstala je do 1848., dok potomci starih obitelji Zdelar, Pavlaković, Bencetić, Sopić i Herendić još žive u draganićkim zaseocima. Najvrjedniji povijesni trag među sakralnim građevinama jest drvena kapela Presvetog Trojstva u Bencetić-Goljaku, podignuta 1689.; njezin oltar iz 1692. nosi hrvatski natpis. Drugi sloj destinacije otkriva Draganićka šuma, vlažno stanište hrasta lužnjaka, crne rode, patke njorke i orla štekavca. Kroz nju prolazi povijesno-poučna cesta, a makadamska biciklistička ruta do Rečice duga je 8,1 kilometar. U bregovitom dijelu izmjenjuju se vinogradi i drvene kuće, dok su kod Bencetića i Lazine ostala umjetna jezera nastala vađenjem zemlje za gradnju autoceste Zagreb–Karlovac.

Draganić nije nastao oko feudalnog dvorca: stoljećima ga je određivala zajednica nižeg plemstva organizirana u vlastitu općinu. Bratstvo se razvilo iz gradokmeta srednjovjekovnog Podgorja, a plemstvo mu je vjerojatno priznato u 13. stoljeću. Za obranu su Draganićani podigli općinski grad na lokalitetu Gradišće blizu župne crkve, birali osam župana i do sredine 17. stoljeća sami postavljali župnika glagoljaša. Plemićka je općina ukinuta 1848., ali su imena starih rodova ostala vezana uz današnje zaseoke. Prostorni kontrast mjestu daju Draganićki bregi s vinogradima i drvenim kućama te nizinska Draganićka šuma s hrastom lužnjakom i močvarnim pticama.