Rožat

Rožat leži uz Omblu, u dubrovačkom prigradskom pojasu koji se naziva Rijeka dubrovačka. Identitet naselja oblikovali su voda, ladanjska baština i samostanski sklop uz obalu, dok se iznad kuća uzdiže župna crkva Velike Gospe. Rožatska župa, najstarija crkvena zajednica Rijeke dubrovačke, može se pratiti između 1295. i 1321., a njezina bratovština sv. Marije posjeduje matrikulu iz 1321. godine. Samostan Pohoda Blažene Djevice Marije podignula je Bosanska vikarija 1393. kao mjesto oporavka, liječenja i opskrbe franjevaca. Veliki potres 1667. teško je pogodio stariju župnu crkvu, pa je današnja građevina rezultat kasnijih obnova; zvonik je dovršen 1894., a četiri zvona postavljena su 1923. godine. Blizina izvora Omble povezuje Rožat s glavnim prirodnim izvorom dubrovačkoga vodoopskrbnog sustava. Iako administrativno pripada Dubrovniku, Rožat ima mirniji, riječni ambijent od povijesne jezgre, a gradske autobusne veze prema Pilama omogućuju spajanje boravka uz Omblu s obilaskom zidina.

Rožat nije klasično jadransko mjesto okupljeno oko morske rive, nego naselje uz završni dio Omble, gdje se riječni krajolik spaja sa zaljevom Rijeke dubrovačke. Sakralno središte čine župna crkva Velike Gospe na uzvisini i franjevački samostan Pohoda Marijina bliže vodi. Župna crkva prvi se put spominje 1123., a nakon propasti u potresu 1667. podignuta je nova građevina. Samostan, osnovan 1393., stradao je u istom potresu te je obnavljan uz očuvanje ranijih graditeljskih obilježja. Rožatski položaj uz izvor Omble mjestu daje dodatnu važnost jer se upravo na tom izvorištu temelji vodoopskrba Dubrovnika i okolice.