Goveđari

Goveđari su povijesno selo u unutrašnjosti Nacionalnog parka Mljet, između šumovitih obala Velikog jezera, Pomene i Polača. Naselje je osnovano ugovorom od 8. travnja 1793., kada su benediktinci dopustili obiteljima iz Babina Polja da se nasele iznad polja Pomijenta i obrađuju samostansku zemlju. Upravo je uzgoj stoke dao Goveđarima ime, a očuvana kamena arhitektura donijela im je status etno-sela u prostornom planu Parka. Goveđari su jedino naselje unutar Nacionalnog parka koje nije smješteno neposredno uz more, no do Velikog jezera vode seoski putovi i cesta prema Vrbovici. U borovoj šumi na putu prema Babinim Kućama stoji crkva sv. Nikole, sagrađena 1927., dok se uz prilaze selu još vide gumna i nekadašnji prostori za domaće životinje. Posjet Goveđarima prirodno se nastavlja obilaskom Velikog i Malog jezera, vožnjom solarnim brodom do benediktinskog samostana na otočiću sv. Marije te kupanjem kod Malog mosta. Autobusna veza Pomena–Sobra povezuje selo s otočnim trajektima i katamaranima, a parkiralište za posjetitelje nalazi se na Vrbovici.

Goveđari nisu nastali kao obalna ribarska luka, nego kao plansko poljoprivredno naselje benediktinskoga posjeda. Ugovorom od 8. travnja 1793. obiteljima Basto i Milić dopušteno je naseljavanje iznad polja Pomijenta, a ubrzo su im se pridružile obitelji Hajdić, Stražičić, Matana i Sršen. Ime sela povezuje se s govedima koja su prvi stanovnici uzgajali za potrebe samostana na otočiću sv. Marije. Dobro očuvane kamene kuće i gospodarski prostor donijeli su Goveđarima plansku oznaku etno-sela. Za razliku od Pomene, Polača i Babinih Kuća, Goveđari nisu uz samu obalu, pa njihov karakter određuju kraško polje, seoski putovi i borova šuma iznad mljetskih jezera.