Zlatar

Zlatar je zagorski grad pod obroncima Ivanščice, oblikovan kao upravno, trgovačko i kulturno središte okolnih sela. Današnja župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije podignuta je 1762., nakon što je sjedište župe 1699. premješteno iz Martinščine u Zlatar. U Zagrebačkoj ulici djeluje Galerija izvorne umjetnosti, osnovana 1971. izložbom „Slikari zagorskog kruga“ i preseljena na sadašnju adresu 1985. godine. Njezin fundus od približno 500 djela obuhvaća radove Matije Skurjenija, Save Sekulića, Dragana Gažija i Ivana Rabuzina, što Zlataru daje neuobičajeno snažan likovni identitet za mali zagorski grad. Iz središta se lako planira odlazak u Belec, gdje crkva Majke Božje Snježne skriva raskošnu baroknu unutrašnjost s oltarima, pozlaćenim kipovima i freskama Ivana Krstitelja Rangera. Zlatar nema vlastiti željeznički kolodvor: najbliža postaja nalazi se u Zlatar Bistrici, pet do šest kilometara od gradskog središta, ovisno o cestovnoj ili autobusnoj točki. Autobusne veze prema toj postaji i Mariji Bistrici čine Zlatar dostupnim i putnicima koji u Zagorje dolaze vlakom iz smjera Zagreba ili Varaždina.

Zlatar se razvio pod Ivanščicom kao središte kraja koji obuhvaća Belec, Martinščinu i druga sela na južnim obroncima gore. Njegova upravna i trgovačka važnost posebno je ojačala u 19. stoljeću, dok crkveni kontinuitet u samom gradu seže do prijenosa župnog sjedišta 1699. godine. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 1762. određuje vizuru središta. Kulturni profil grada danas dopunjuje Galerija izvorne umjetnosti u Zagrebačkoj 3, čiji fundus okuplja oko 500 slika i skulptura brojnih hrvatskih autora.