Tounj

Tounj se razvija uz kanjon Tounjčice, na mjestu gdje je Jozefinska cesta prešla rijeku na putu između kontinentalne Hrvatske i obale. Njegov najupečatljiviji znak je Jozefinski, odnosno Tounjski most: donja etaža podignuta je 1775. pod vodstvom Vincenza Giorgia Struppija, a gornja je dodana 1836. u obnovi ceste koju je vodio Kajetan Knežić. Dvokatna kamena konstrukcija, lukovi, ploče i obnovljeni likovi rimskih legionara čine ga rijetkim spomenikom hrvatske mostogradnje. Uz most se vidi i Tounjčica, a općinska šetnica vodi prema obnovljenom drvenom Frankopanskom mostu iz 15. stoljeća. Tounj zato nije usputna postaja na staroj cestovnoj trasi, nego malo mjesto u kojem se Jozefina, riječna dolina i frankopanska baština čitaju u istom kratkom obilasku. Željeznički mostovi i vijadukti u okolici dodatno pokazuju kako je kraj od 19. stoljeća vezan uz prometni pravac Zagreb–Rijeka.

Tounj je malo općinsko središte nastalo na dodiru krškoga podzemlja, Tounjčice i povijesne Jozefinske ceste. Frankopanska prošlost vidljiva je u ruševinama utvrđenoga grada, koji je u 16. stoljeću prilagođen obrani Vojne krajine. Mjestom ipak dominira dvokatni most, rijedak spoj dviju građevinskih faza iz 1775. i 1836. godine. Lokalni krš nije samo kulisa: špilja Tounjčica povezana je s kanalima špilje u kamenolomu, gdje živi endemska ogulinska špiljska spužvica. Crkva sv. Ivana Krstitelja, obnovljena u neogotičkom slogu 1897., daje naselju uočljivu vertikalu iznad cestovnoga pravca.