Vrbovsko

Vrbovsko zauzima istočni dio Gorskoga kotara, približno na pola puta između Zagreba i Rijeke, a njegovo gradsko područje obuhvaća čak 65 naselja. Prirodni simbol grada jest Kamačnik, 3,2 kilometra dug pritok Dobre čiji su kanjon, izvor i okolnih 83,53 hektara zaštićeni kao značajni krajobraz od 2002. godine. Staza od ušća vodi preko drvenih galerija i mostića uz brzice, vrtložne lonce i mala slapišta, dok glazbeno-didaktička Panova staza dodaje pet instrumenata u šumski prostor. Kulturni obilazak širi se izvan samoga Vrbovskog: Lukovdol čuva rodnu kuću pjesnika Ivana Gorana Kovačića, Gomirje manastir čiji počeci sežu u 1600., a Severin na Kupi frankopanski dvorac. Željeznički kolodvor nalazi se blizu ulaza u Kamačnik, što omogućuje rijetko praktičan planinarski izlet vlakom. Goranska kuhinja ovdje znači gulaš od divljači, pastrvu, sir škripavac, krumpirove police i poviticu, a Bistro Kamačnik nalazi se upravo uz ušće potoka. Grad zato funkcionira kao razgranata destinacija: priroda je nadomak središta, dok se povijesna mjesta otkrivaju kratkim vožnjama prema Kupi i Gomirju.

Vrbovsko je najistočniji grad Gorskoga kotara i administrativno obuhvaća 65 naselja na prostoru od 280 četvornih kilometara. Sjevernu granicu gradskog područja oblikuje Kupa prema Sloveniji, dok se južni rub penje prema vrhovima višim od 1.200 metara, među kojima su Bijela kosa i Mirkovica. Željeznica Zagreb–Rijeka, stara Lujzijana i autocesta A6 daju mjestu prometni identitet grada između dviju metropola. Umjesto jedne koncentrirane jezgre, Vrbovsko se upoznaje kroz Kamačnik, Lukovdol, Gomirje, Moravice i Severin na Kupi, od kojih svaki čuva drukčiji sloj goranske prirode, književnosti, željezničke ili frankopanske baštine.