Savudrija

Savudrijski svjetionik glavna je znamenitost mjesta i jedan od ključnih povijesnih objekata pomorske signalizacije na hrvatskom Jadranu. Projektirao ga je bečki arhitekt Pietro Nobile, gradnja je počela u ožujku 1817., a prvo paljenje zabilježeno je 17. travnja 1818. Kula doseže 36 metara, a službeni istarski izvor ističe i neuobičajenu činjenicu da je svjetionik u početku koristio plin dobiven destilacijom ugljena. Izgrađen je od lokalnog kamena i postavljen neposredno uz obalu, pa se njegov položaj razumije najbolje upravo iz kontakta s morem. Povijesna važnost objekta nadilazi Savudriju: riječ je o svjetioniku koji kontinuirano obilježava krajnji zapad istarske obale više od dva stoljeća.

Obilazak Savudrije prirodno počinje kod svjetionika iz 1818., gdje se na jednom mjestu spajaju pomorska povijest i pogled prema otvorenom sjevernom Jadranu. Nakon svjetionika može se sići do obližnje kamenito-šljunčane plaže, uz koju borovi stvaraju hlad i daju obali tipičan savudrijski izgled. Vjetrovitiji dani privlače windsurfere i surfere, dok službeni turistički izvori područje navode i kao prikladno za ronjenje. Za mirniji nastavak dobro funkcionira šetnja obalom u smjeru umaškog turističkog pojasa, gdje se vidi prijelaz iz starijeg savudrijskog prostora u kasnije razvijene turističke zone. Savudrija se tako može upoznati bez dugog popisa atrakcija: svjetionik, more, vjetar i obalna šetnja čine njezinu najuvjerljiviju cjelinu.