Galižana

Galižana je staro naselje južne Istre između Pule i Vodnjana, oblikovano na prostoru antičkoga pulskog agera. U rimsko doba ovdje su se presijecali cardo maximus i decumanus, glavne osi zemljišne podjele kojom je okolni teritorij razdijeljen na centurije. Današnja povijesna jezgra razvila se uz nekadašnju cestovnu komunikaciju Pula–Galižana–Vodnjan, a njezin kameni sklop čuvaju crkve iz različitih razdoblja. Župna crkva sv. Roka podignuta je 1634., sadašnji izgled dobila je 1879., dok je crkva sv. Justa služila kao župna do 1634. godine. U naselju se ističe i palača Giocondo-Petris iz 1676. Galižana ostaje povezana s maslinama i vinovom lozom, a okolni suhozidi i kažuni pripadaju poljoprivrednom krajoliku Vodnjanštine. Premda je u turističkoj podjeli označena kao obalno odredište, selo nije na samoj obali: za kupanje se silazi prema Valbandonu i Fažani. Posebna prednost za izletnike jest željezničko stajalište na istarskoj pruzi, uz lokalnu autobusnu vezu prema Vodnjanu.

Galižanu određuje povijesna jezgra nastala uz staru prometnicu između Pule i Vodnjana te poljoprivredni krajolik maslinika i vinograda. Službeni prostorni dokument štiti jezgru kao cjelinu, zajedno sa župnom crkvom sv. Roka, crkvama sv. Justa, sv. Antuna i sv. Josipa te bazilikom sv. Justa. Na glavnom trgu ističe se palača Giocondo-Petris iz 1676., dok crkve otkrivaju romaničke, gotičke i barokne slojeve. Dvojezični naziv Galižana–Gallesano i lokalna tradicija maslinarstva odražavaju kulturnu posebnost Vodnjanštine.