Pisak

Pisak je posljednje, odnosno najudaljenije naselje Omiške rivijere prema Makarskoj, smješteno oko male luke pod strmim obroncima iznad Jadranske magistrale. Stara jezgra spušta se prema poratu, dvjema središnjim šljunčanim plažama i crkvi sv. Marka iz 16. stoljeća, pa se većina ljetnog dana može provesti bez automobila. Ribarska prošlost i dalje se prepoznaje u malim brodicama, jelima od ribe i konobi Leut, koja u luci radi od 1978. godine. More je glavni razlog dolaska, ali izbor nije ograničen na kupanje: gradska odluka za pomorsko dobro u Pisku navodi najam motornih brodica, kajaka i SUP dasaka te ponudu skutera i vučnih sadržaja. Južno od naselja dramatična uvala Vruja pruža sasvim drukčiji prizor od uređenog porta, a najlakše joj se prilazi morem. Pisak je cestom između Omiša i Makarske, približno 16–17 kilometara od Omiša i oko 18 kilometara od Makarske, što omogućuje izlete u oba smjera, ali strme lokalne ulice i ograničen prostor uz obalu traže pažljivo planiranje parkiranja.

Pisak je obalno naselje u sastavu Grada Omiša, za koje Grad vodi zaseban Urbanistički plan uređenja. Važeći gradski prostorni plan navodi UPU Pisak na obuhvatu od 45,82 hektara, a kartografski prikaz naselja uz obalu označava sportsku luku. Mjesto se zato prepoznaje po malom obalnom prostoru između magistralnoga zaleđa i mora, a ne po urbanoj strukturi samoga Omiša. Pisak pripada omiškoj rivijeri, no njegov je lokalni plan izdvojen od planova za susjedne Mimice, Marušiće i Ruskamen. Za boravak uz more njegova je osobitost upravo taj kompaktan, planom zasebno uređen priobalni obuhvat.